Bolesti i štetnici chili papričica

Bolesti chili papričica

Polijeganje rasada

Ovu bolest uzrokuje nekoliko stotina  vrsta gljivica. Nabrojat ćemo samo neke od njih koje uglavnom napadaju chili papričice. Gljivična oboljenja se najčešće pojavljuju u zatvorenim prostorima. Žive u tlu,a njihovo djelovanje započinje kod povoljnog medija ( vlaga, pH, svijetlost, temperatura .. ).

Phytium – ona zahvaća biljku na području tik uz zemlju i uzrokuje na njoj „vodenu zonu“. Na tom mjestu biljka se lomi i ugiba. U samo 48 sati oštečenja mogu nastati na cijelom rasadu. Pojavljuje se uglavnom u hladnijim i vlažnim  područjima.

Fusarium – vrste Rhizoctonia solani– pojavljuje se najčešće u sunčanim i toplijim mjestima i uzrokuju smeđenje , truljenje i polegnuće biljke.

Phytophtora capsicipojavljuje se u hladnim i vlažnim područjima. Napada korijenov vrat ili sam korijen papričice. Korjen posmeđi ili pocrni. Vrat korijena dobiva tamnozelene prstenaste zone i suženje stabljike.

Ono što je bitno za zdrav rasad je svakako zdravo sjeme. Bez tamnih mrlja na sjmenkama i pravilno skladišteno.

Svako takvo ne zdravo sjeme koje stavljate u zemlju je potencijalni uništavač rasada.

Prije sijanja preporuka je da se sjeme namoći u dezinfekcijsko sredstvo ili ga namočite u otopinu kamilice kako bi ga dezinficirali.

Preventivno biljke možete tretirati fungicidima.

Pripazite  na kvalitetu zemlje.

Nemojte koristiti zemlju koju ste već ranije koristili.

Pepelnica

Jedna od najčeščih gljivičnih oboljenja koju uzrokuje gljivica Leveillula taurica  koja se pojavljuje uglavnom u ljetnim mjesecima kada temperatura prelazi 32 stupnjeva i kada je vlažnost relativno niska (ispod 40-45 %).

a zahvačenoj biljci primječujemo bijele mrlje koji požute, posuše se i otpadnu,a plodovi ukoliko ih je bilo mogu biti netaknuti no i na njima se primjete bijele mrlje.

Ono što se može je preventivno špricanje sa fungicidima na bazi sumpora.

Zahvačeni nasad je vrlo teško spasiti pa se preporučuje otkloniti sve zaražene biljke kako bi zaustavili daljnje širenje. Nakon završetka sezone vrlo je važno i preporučljivo dezinficirati tlo kao i posude, plastenike ili staklenike.

Inače se sama gljivica može začahuriti u tlo i prezimiti pa je s toga vrlo važno obaviti dezinfekciju kako bi se spriječila ponovna zaraza.

Štetnici chili papričica

Cvjetni štitasti moljac ili bijela mušica (Trialeurodos vaporariorum)

Veličina mu je nekih 2 mm i gotovo je neprimjetan prostim okom. Bijele je boje,a tijelo mu je prekriveno voštanim prahom po čemu je i dobio naziv.

Ovaj nametnik je zadnjih godina postao vrlo čest na biljkama kako na zatvorenim tako i na otvorenim prostorima (osobito na paprici i rajčici).

Klimatski uvjeti za razvoj ovog štetnika bi bili topli i vlažni prostori pa se mogu uočiti vrlo rano kod presadnica u manjim grijanim staklenicima i plastenicima. Pogoduje mu visoka vlažnost pa je vrlo važno obratiti pozornost na parametre unutar samog grijanog prostora.

Ličinke štitastog moljca napadaju biljku sa donje strane lista pri čemu joj isisavaju sok otpuštajući „mednu rosu“ i time list odumire. Takvu zaraženu biljku nastanjuju gljivice čađavice i time uništava plod i cvijet.

SUZBIJANJE I LIJEČENJE

Postoji kemijsko i biološko suzbijanje ovog nametnika. Svakako je vrlo važno primijetiti ovog nametnika što ranije i krenuti u suzbijanje.

Jedna od korisnih parazita je osica Encarsia formosa. Ona se laboratorijski uzgaja i koristi se za biološko suzbijanje štitastog moljca.

Osice odlažu jajašca u kukuljice štitastog moljca i time se razmožavaju, a time i uništavaju ličinke štitastog moljca.

Jedna od preventivnih načina je postavljanje žutih ploča iznad biljke. One ih privlače i na taj način ih je moguće riješiti.

Lisne uši

štetnici

Jedne su od najčešćih nametnika koje napadaju gotovo sve vrste biljaka pa tako i chili papričice. Vrlo su invazivne, brzo se razmnožavaju, imaju velik broj generacija, a štete mogu biti velike. Veličina im je između 2-4 mm. Napadaju uglavnom mlade listove pa su zbog toga i dobile naziv „lisne uši“. Hrane se sokom iz biljke i na taj način biljka slabi počinje uvijati listove i odumire. Možemo ih vidjeti na plodovima, stabljikama kao i na korijenu biljke i cvjetovima.

Ono što je važno napomenuti da lisne uši luče tzv „mednu rosu“ i prouzrokuju dodatno gljivična oboljenja. Dolazi do pojave stvaranja „gljivice čađavice“. Isto tako veliki su prenosnici virusa.

Uvjeti koji im pogoduju su temperatura između 20-30 stupnjeva i vlažnost iznad 60%. Visoke temperature i sušni period im ne pogoduje pa će se količina uši zasigurno smanjiti.

METODA SUZBIJANJA LISNIH UŠI

Ukoliko se odlučite na prirodan način (kao i mi) suzbijati pojavu lisnih uši vrlo je važno saditi pokraj chili papričice biljne saveznike kao što su korijander, lavanda, buhač, dragoljub, neven. Te biljke svojim mirisom odbijaju lisne uši.

Postoje razni prirodni pripravci o kojima ćemo dodatno pisati, no svakako preporučujemo upotrebu koprive koju potapate u vodi na NE DUŽE OD 24 SATA kako ne bi izgubila svoja insekticidna svojstva Poprskati ih po biljci u koncentraciji  1:10. Možete pokušati i pripravcima od neem-a, suhih chili papričica, bijelog luka ili pelina.